Lujo Györy rođen je u Zagrebu 1930. godine od oca Aleksandra, rođenog u Budimpešti, predstavnika ugledne mađarske tvornice stakla «Argentum» i majke Tee, rođene Zagrepčanke. Od najranije mladosti  roditelji su ga usmjeravali prema umjetnosti, osobito glazbi, ali i prema športu. Otac je igrao nogomet u «Makabiju». Kad je uspostavljena NDH i započeo progon Židova stradao mu je otac, koji je uhićen i odveden u nepoznatom pravcu. Lujo se školovao za vrijeme rata u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu. Pri kraju rata, nakon povratka u Zagreb svakodnevno je na Svačićevom trgu igrao nogomet «na dva mala gola». Upisuje se u «Mladost» i bavi se plivanjem i vaterpolom. Bio je drugi u Zagrebu na 50 metara slobodnim stilom. Nakon položene mature odlazi na praksu u banku u Poreč, gdje ostaje do 1951. godine. Ondje je bio jedan od osnivača nogometnog i plivačkog kluba «Jadran». Nakon odsluženja vojnog roka, vraća se u Zagreb i upisuje Višu pedagošku akademiju – smjer tjelesni odgoj i engleski, te počinje u 24 godini igrati rukomet za RK „Mladost“ pod vodstvom trenera Zlatka Pajnića. Vrlo brzo došao je do izražaja njegov golmanski talent. S momčadi «Mladost» osvaja 1956. prvi jugoslavenski rukometni kup, a 1957. godine drugo mjesto na prvenstvu države. Godine 1960. prelazi u klub «Zagreb», s kojim postiže vrhunske rezultate – tri puta: 1962., 1963. i 1965. prvenstvo Jugoslavije, a 1962. i kup. Od 1961. do 1965. standardni je državni reprezentativac. te bilježi 15 nastupa, a 1964. godine s reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Pragu osvaja 6. mjesto.

 Pisci povijesti rukometa smatraju ga začetnikom modernog načina branjenja. Prvi je uveo «lepezu» i «špagat», a i postavljanje tijela iskorakom naprijed. Igračku je karijeru završio 1967., a nakon toga postaje rukometni sudac i dužnosnik u rukometnom klubu «Zagreb». Od 1970. do 1980. godine sudi u prvoj saveznoj ligi, a ukupno je u karijeri sudio 1260 utakmica. Od 1981. do 1990. u Jugoslavenskoj ligi je savezni kontrolor; od 1991. do 1998. je nadzornik i delegat u prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi; a od 1998. stječe zvanje rukometnog instruktora-nadzornika. Bio je predsjednik Zbora rukometnih sudaca Zagreba, člana Zagrebačkog rukometnog saveza, i predavač na brojnim seminarima rukometnih sudaca.